Prva vinska kriza

Vino je najvažnija roba koja je donosila prosperitet, ali pretjerana jednostranost prijetila je gospodarskoj stabilnosti. Za vrijeme vlasti Mletačke Republike od 1420. interesi Dalmacije bili su zapostavljeni. Prvu poznatu vinsku krizu prouzročila je upravo Venecija kad je dospustila uvoz vina u Dalmaciju.

U srednjem vijeku zemlja je pripadala samostanima, plemićima ili pojedinim imućnijim seljacima, a i neke ribarske pošte pripadale su crkvi. Svoje vinograde i druge posjede na Visu imale su hvarske plamičke obitelji Lucić, Hektorović, Jakše, Gazarovići i drugi. Vlastela inače samo povremeno boravi na Visu, a stanovnici otoka svi su odreda pučani kao sastavni dio puka hvarske komune participiraju u pravima  i obvezama utrđenim Hvarskim statutom, koji je uređivao i odnose u vinogradarstvu i ribarstvu. Inače, Vis kao i mnogi dijelovi Dalmacije ne poznaje kmetstvo. Umjesto toga zemlja se davala u zakup , težeštinu (dalmatinski kolonat) , i to na “vječno” ili ” dok traje loza”, dakle s pravom nasljeđivanja zakupa po pravilima hvarskog statuta i prema ugovoru kojim su se do utančine precizirana prava i obveze. Što se tiče zemlje u komunalnom vlasništvu, ona se davala na dražbu u “gratiu”, isprva na više godina, poslije na jednu, uz određene obveze u rodu ili novcu prema komuni.

Koliko je vinogradarstvo bilo važno govori i to što je za vrijeme berbe imao mirovati politički život i nije vrijedio poziv na sud.

Od berbi gospodar je dobivao najčešće polovinu, ponekad i više, a i država i komuna izvlačile su iz proizvodnje vina veliku korist.Težaci su obrađivali zakupljene vinograde uz velika davanja i mala prava, što je bio stalni izvor nezadovoljstva te zajedno s ribarima i hvarskim pukom početkom XVI st. stupaju u otvorenu borbu za svoja prava prostiv vlastele.

U drugoj polovici XVII st. Venecija pomaže preseljenje naroda s kopna pod turskom okupacijom na srednjodalmatinske otoke , pa tako i na Vis, gdje su dobili zemljišta uz obavezu da kao vojnici služe u obrani granica  Mletačke Republike.

Međutim, starosjedioci bezemlajši nisu ravndoušno gledali na te privilegije. Osim ribolova i prerade ribe, osobito u Komiži, vinogradarstvo je bilo dominantna gospodarska grana i zemlja se nasađivala vinogradima nauštrb žita. Tako je 1847.g. u viškoj općini od 3520 jutara obradive površine podlozom bilo 3100 jutara i proizvedeno je 18.606 hektolitara vina.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*