Sačuvajmo stare viške sorte

Šesdesetih godina vinogradarske parcele se okrupnjavaju i uvodi se mehanizacija. Motici se ostavlja sve manje prostora, a viški trokrak, u stručnoj literaturi poznati uzgojni oblik, ustupa mjesto raznim varijantama plošnog uzgoja s pratećom armaturom.

Zbog pogodnosti za sadnju u «tustim» tlima gdje je lakše primjeniti mehanizaciju i agrotehniku zbog većih prinosa potiče se bijela vinska sorta trbljan (kus). Polako uzmiču stare, uglavnom autohtone viške sorte koje uspijevaju na škrtim tlima, a stoljećima su podnijele i krize i slavu viškog vinogradarstva. Potrebno je učiniti napore da se sačuvaju karstićevica, beretinjok, palagružonka (nas triženica), palaruša, kurteloška, glavanjuša, pavicić, babić, carnjenak, sobotovac i drugi kultivari viške vinogradarske tradicije.

Vinu je, dakle, ovo naše viško podneblje oduvijek bilo posebno sklono, a ljudskim umijećem i voljom te trudom naših težaka, vinogradara i vinara stvorena je bogata tradicija i kult ljubavi prema lozi i vinu-stvoreno je naše viško vino.

Daj bože da nam krene nabolje, jer nema ljepšeg puta do saditi lozu i njegovati vino. A vide to i naši vrojni godti. Koliko ih samo među njima poželi ostati, napajati se ljepotom otoka i našim vinom, a kad ga kušaju uvjere se kakav se božanski eliksir krije iza golemog truda.

U (antičkom glinenom) peharu ili čaši vina i jest vrhunac ove naše priče.

Treba kušati viške plemenitaše i postati članom zadovoljnih uživalaca vinskih bisera: Bugave,Kurteloške,Rukaca,Palaruše,Plovca,Glavanjuše,Carnjenka…

To vino teče u našim žilama kao zavjet naših pradjedova koji svojim znojem i krvlju napojiše naše vinograde. Na nama je da ga sačuvamo i obogaćujemo.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*