Usponi i padovi novijeg doba

Premda je bilo u obilju izvrsnog vina, smatralo se velikim nedjelom piti vino nerazblaženo s vodom. Stoga ako bi se netko napio, a pogotovo došljak, bio bi izvrgnut ruglu, ponajprije djece.

Usporedo s napretkom višhkih vinograda rasla je i trgovina s vinom. Mnogi su se višani bavili trgovinom vinom i ribljim prerađevinama (komiške sardine), koje su bile poznate nadaleko.

Kad seu Italiji 1858.g. pojavio lug, bolest vinove loze, počelo se kupovati dalmatinsko vino, pogotovo viško, koje je i prije bilo na cijeni, pa se sade novi vinogradi, ali to je kratko trajalo jer je lug došao i na Vis.

U krizama s prodajom vin a širila se neimaština, pogotovo ako bi  podbacilo i rabarstvo. Noi Francuzi i Austrijanci tražili su viško vino jer je njihove vinograde poharala potom filoksera pa se Vis od 1874.g. ponovo počeo ekonomski uzdizati.

Od 1874. do 1885.g. Višani su zasadili lozom sve što se zasaditi dalo, tako da je otok u to vrijeme proizvodio 134.000 hl, u usporedbi sa 7.000 hl 1860. godine. Ni oporavak Francuske od filoksere nije bitno utjecao na vinsko tržište i ekonomske prilike Višana, sve dok Austrija i Italija 1885.g. nisu sklopile savez tzv. Vinsku klauzulu.

Dalmatinsko vino nije  moglo konkurirati talijanskome ni po vrstama ni po kvaliteti i u cijeloj je Dalmaciji, pa tako i na Visu zavladala nova nevolja.

Da ona bude još veća, i na Visu se 1910. pojavila gfiloksera ( u Dalmaciji 1894.) koja uništava vinograde, a obnovu otežava vojna obveza težaka od 17 do 60 godina kad je započeo I.svjetski rat. Tek poslije rata bila je moguća obnova vinograda prema francuskom iskustvu ( američkom lozom kao otpornom podlogom), velikim trudom težaka i cijele njegove obitelji, ali vino je izgubilo dio tradicionalnog tržišta, a porezi i politika nove vlasti ugrozili su već ionako teško stanje viškog težaka. Težak se žali i tuži, ali i prkosi i ne mijenja pradjedovski zanat. Proizvodnja vina pada, a na otoku vlada teško i kaotično stanje, kako u političkom tako i u ekonomskom pogledu, koje traje sve do tridesetih godina XX. stoljeća. Uvjeti života za većinu višana bili su vrlo teški, s minimalnom mogućnošću bilo kakve zarade. Mnogi su viški težaci i ribari u borbi za opstanak izlaz nalazili u iseljavanju u prekomorske zemlje, daleko od svojih obitelji i rodne grude, ponajviše u godinama uoči i nakon I.svjetskog rata.

Ipak, u tome za vinogradarstvo vrlo nepovoljnom razdoblju, nakon pobjede težaka Hrvata na općinskim izborima 1906.g. osnivaju se na otoku u nadolazećim godinama zadruge i udruge raznih oblika , koje su uvelike pridonijele bržoj obnovi vinograda i ublažavanju kriza:

kulturno-prosvjetne zadruge težačke sloge, štedno-kreditne zadruge, potrošno-obrtne zadruge. Društvo Seoska blagajna za štednju i zajmove umnogome je pomoglo ekonomskom podizanju Komižana. Sličnoj svrsi služe Ribarska zadruga i Potrošna obrtna zadruga. Težaci u Podšpilju osnovali su 1922.g. Vinogradarsko-vinarsku zadrugu koja je požrtvovno radila na poboljšanju ekonomskog, kulturnog i sveopćeg života svojih sumještana. Osnivaju se zadruge i u Pliskom polju, Podstražju, Podselju. Suština poslovanja zadruga bile su sinergija te participacija putem otvorenog računa, a jedan zadrugar imao je jedan glas. Sve te inicijative nosio je politički emancipiran težak.

U II. Svjetskom ratu vinogradi su ponovno stradali. Nakon rata obnavljaju se uvođenjem kolektivizacije, a vino se proizvodi na bazi kooperative u nacionaliziranim podrumima. Neke se ranije zadruge integriraju u novi oblik organizirane proizvodnje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*